Sva hvala pripada Uzvišenom Allahu na blagodatima kojima nas je obasuo, posebno se Allahu zahvaljujemo na blagodati dini islama, blagodati vjere, jer On Uzvišeni kako nas Resulullah s.a.v.s. obavještava: „ Ovaj dunjaluk na kojem živimo a koji je naše sredstvo do cilja tj. Ahireta došli, daje i onima koje voli i onima koje ne voli, a vjeruj dini islam Uzvišeni Allah, daje samo onima koje voli“ te bi zato naša svakodnevna zadaća u životu trebala biti ta da Allahu činimo zahvalnost na tome što dini islamu pripadamo.
Salavat i selam, mir i spas, donosimo na Resulullah, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i na sve one koji ga slijede na putu Pravome do dana Sudnjega kada ćemo Gospodaru za svako djelo, i za trun, račun polagati.
Posebno u ovoj noći salavate i selame donosimo na naše šehide koji su se ugradili u temelje ove zemlje da bismo mi uživali ovu slobodu koju danas uživamo.
Draga braćo i poštovane sestre, večeras smo se okupili ovdje zbog Allahovog Uzišenog govora, kako bismo slušali njegovo učenje i kako bismo uzimali pouku iz toga. Molim Allaha da nas počasti da onako kako smo slušali njegov govor na Dunjaluku da nas počati da Ga čujemo i na Ahiretu u Džennetu.
Doista se srca rastresu kada se čuje učenje Kur ana i osjeti se poseban hal, Allah spušta svoju milost tamo gdje se njegov govor uči.
Danas je dosta srkleta i napetosti a nama je potreban smiraj i zato kada osjetimo bilo kakvu napetost ili skrlet, proučimo sami sebi nešto iz Kur ana, proučimo Ajetul kursijju, Fatihu, Felek, Nas i uputimo dovu Allahu jer nekad jedan trenutak u životu može nas koštati cijeli život.
Maloprije sam spomenuo da je danas dosta skrleta, napetosti i da nam fali strpljenja u svemu, gdje god se pojavimo osjeti se to, ovih dana evo lijepe se markice za zdravstveno osiguranje i ljudi iako znaju od prije da je gužva u takvim institucijama nekako su svi napeti i nervozni jer nisu prvi na redu.
Prije nego li počnemo o suri Jusuf želim vam prenijeti jednu hikaju koja govori o strpljivosti:
Vi znate da je tijelo ježeva okruženo bodljikavim iglicama koje ih, poput neprobojne tvrđave, štite ne samo od neprijatelja nego i od ostalih ježeva.
U zimskim danima, kada studen ledi sve u prirodi, a hladni vjetrovi neumoljivo prodiru do kostiju, ježevi su prinuđeni da se priviju jedni uz druge, kako bi se barem malo ugrijali, u isto vrijeme trpe bol uboda i zato se, čim se ugriju, udalje jedni od drugih.
Kada ponovo osjete hladnoću, zbiju se jedan uz drugog i tako provode hladne noći, približavajući se i udaljavajući jedni od drugih.
Kada bi stalno ostali jedni uz druge, posljedice bi snosilo njihovo tijelo, na kojem bi se pojavilo mnoštvo rana, a potpuno udaljavanje dovelo bi ih do gubitka života.
Tako je i u životima ljudi i njihovim međusobnim odnosima.
Svi nailazimo na trnje, ali treba da znamo da toplinu nećemo osjetiti dok ne kušamo bol od uboda trnja.
Stoga imajmo na umu sljedeće:
● Ko bude tražio prijatelja bez mahane, ostat će usamljen!
● Ko bude tražio supružnika bez nedostatka, ostat će sam!
● Ko bude tražio savršenog rođaka, kidat će rodbinske veze!
Strpimo se na ubodima iglica koji nam dolaze od onih koji nas okružuju, kako bismo živjeli skladnim životom!
Danas nastavljamo o suri Jusuf, prošli puta smo govorili o tome kako ljeopta tj. lijep izgled može biti velika kušnja i o tome da će jedan o stanovnika Allahovog hlada kada drugog osim njegovog ne bude bilo biti mladić kojeg je pozvala lijepa žena a on odbio zbog svoje bogobojaznosti.
Peti ders
Jusuf zatvorskim prijateljima govori o tevhidu i tumači snove
36. S njima su u tamnicu ušla još dva momka. “Ja sam sanjao da cijedim grožđe” – rečejedan od njih. -“A ja, opet,: – reče drugi -“kako na glavi nosim hljeb koji ptice kljuju.Protumači nam to, jer vidimo da si zaista dobar čovjek.”
Prenosi se da je jedna grupa Egipćana njima dvojici ubacila hranu kako bi otrovali vladara. Oni su im to obećali ali je točilac pića sustegao od toga, dok je to pekar izvršio i u hljeb ubacio otrov. Kada je hrana donesena točilac pića reče: „Nemoj, vladaru, jesti jer je hljeb otrovan!“ Pekar reče: „Nemoj, vladaru, piti jer je piće otrovano!“ onda vladar reče točiocu pića: „Popij to!“, i on popi i ništa mu ne bi. Onda naredi pekaru: „Pojedi to!“, a on odbi. On hljeb baci cuki i cuko uginu. Onda vladar naredi da ih obojicu bace u tamnicu…
37. “Nijedan obrok hrane neće vam donesen biti, a da vam ja prije ne kažem šta ćetedobiti,” -reče Jusuf. – “To je smo dio onoga čemu me naučio Gospodar moj, ja se klonim vjere naroda koji u Allah ne vjeruje i koji i onaj svijet ne priznaje,
38. i ispovijedam vjeru predak svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba; nama ne priliči daikoga Allahu smatramo ravnim. To je Allahova milost prema nama i ostalim ljudima, alivećina ljudi nije zahvalna.
39. O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni?
40. Oni kojima se, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli vi i precivaši, – Allah o njima nikakav dokaz nije objavio. Sud pripada jedino Allahu, a On jenaredio da se klanjate samo Njemu. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna.
Prenose da su ta dva mladića Jusufa kazali: „Čim smo te ugledali, silno smo te zavoljeli!“ On im uzvrati: „Allahom vas preklinjem, nemojte me silno voljeti! Niko me, vallahi, nije silno volio a da me od te ljubavi nije snašla neka kušnja. Tetka me je silno voljela pa me od te njene ljubavi iskušenje snašlo. Otac me silno voljeo pa me od te njegove ljubavi iskušenje snašlo. Zatim me je silno zavoljela žena moga gospodara pa me i od te njene ljubavi kušnja snašla. Zato me, Allah vas blagoslovio, nemojte i vas dvojica silno voljeti!“
41. O drugovi moji u tamnici, jedan od vas će gospodara svoga vinom pojiti, a drugi ćeraspet biti, pa će mu ptice glavu kljuvati. Ono što ste pitali samo to znači!”
Imam Ahmed prenosi od Mu'avije, a on od Hujdeta, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (618) “Snovi su čovjeku samo predskazanje dok se ne protumače, a kad se protumače, ostvare se.” U Musnedu Ebu-Jala prenosi se od Enesa (merfu’ hadis): (619) “Snovi su čovjeku predskazanje dok se ne protumače, a kad se protumače, ostvare se.” Kao što se u istom Musnedu prenosi od Enesa merfu’ hadis: (620) “Snovi ovise o onome ko ih prvi protumači.”
42. A onome od njih dvojice za koga je znao da će spasen biti reče: “Spomeni megospodaru svome!’ -ali šejtan učini te on zaboravi da ga spomene gospodaru svome, iJusuf ostade u tamnici nekolike godine.
Tustari veli: „Priča se da je Džibril, alejhisselam, došao Jusufu u zatvor i rekao mu: “O čisti, sine čistoga, Allah me je počastio time što me je slao tebi i tvojim precima, i On ti poručuje: ‘Zar te nije bilo stid Mene kada si tražio da se tebe zauzme neko drugi pored Mene? Tako mi Moje Veličine, ostavit ću te tu još nekoliko godina!’ Jusuf upita: ‘O Džibrile, a je li On zadovoljan sa mnom?’ ‘Jeste!’, odgovori on. ‘Onda, ne marim (što u zatvoru ostajem još).'“
Hazreti Alija je kazao: „Ja i moj nefs smo poput pastira i njegovog stada. Kada god ga on sabere s jedne strane, ono se raširi s druge strane!“
Jedan od duhovnih velikana kaže: „Jusuf je bio iskušan ropstvom i zatvorom kako bi robovi i zatvorenici bili milostivi kada postanu vladari i carevi; iskušan je grubošću i surovošću bližnjih i zavidnika kako bi se uobičajila tolerantnost prema bližnjim i daljnjim; a iskušan je tuđinom da bi se bilo milostivo prema strancima i tuđincima. U jednom hadisu (haber) stoji:
„Na Sudnjem danu, će se biti doveden rob i upitan: ‘Šta te je spriječilo činiti ibadet Meni?’ On će odgovoriti: ‘Gospodaru, odredio si mi vlasnike na dunjaluku, te me je to spriječilo činiti ibadet Tebi.’.
Tada će mu biti doveden Jusuf, a.s., u stanju dok je bio rob, pa će roba upitati: ‘Da li si bio u težem položaju ti ili on?’. ‘On je bio’, odgovorit će čovjek, pa će mu se reći: ‘Pa zašto ga to što je bio rob, nije spriječilo da ibadet čini Meni?’
Onda će biti doveden bogataš i upitan: ‘Šta je tebe spriječilo činiti ibadet Meni?’ Odgovorit će: ‘Gospodaru, dao si mi veliko bogatstvo, pa me je to zavelo.’, i spomenut će čime je bio iskušan.
Tada će mu biti doveden Sulejman a.s., i pitat će bogataša: ‘Jesi li bio imućniji ti ili je on?’. ‘On je bio imućniji od mene’, odgovorit će bogataš, a Uzviseni će kazati: ‘Pa zašto ga to nije spriječilo da ibadet čini Meni?’.
Zatim će biti doveden bolesnik i upitan: ‘Šta je tebe spriječilo činiti ibadet Meni?’ Odgovorit će: ‘Gospodaru, iskušao si me bolešću.’. Tada će mu biti doveden Ejjub, a.s., pa će bolesniku biti rečeno: ‘Jesi li ti bio bolesniji i na većem iskušenju ili on?’. ‘On je!’, odgovorit će čovjek. Tada će mu se kazati: ‘Pa zašto ga to nije spriječilo da ibadet čini Meni?’
Zatim će biti doveden onaj što je, zbog svojih grijeha, izgubio svaku nadu u Allahovu milost i biti upitan: ‘Zašto si izgubio nadu u Moju milost?’ Odgovorit će: ‘Radi velikog broja mojih grijeha.’
Tada će mu biti doveden Faraon, pa će beznadnom biti rečeno: ‘Jesi li ti bio veći grješnik ili on?’. ‘On je!’, odgovorit će čovjek. Tada će mu se kazati: ‘Čak ni on nije izgubio nadu u Moj oprost dok je izgovorio riječi tevhida dok se davio.’”
Jusuf je dokaz protiv onih koji u stanju ropstva ne budu izvršavali obavezu prema Uzvišenom Allahu; Sulejman je dokaz protiv vladara i careva; Ejjub protiv onih koji su u iskušenju bolesti; a Faraon protiv onih koji izgube nadu čak i u stanju kada se, neuzu billah, u vodi dave…
Zato se kaže da za pejgambere i evlije kušnje i belaji nisu kazna nego pokloni i darovi, a u hadisu stoji: Kada Allah zavoli nekog roba On ga stavlja na kušnju.”
Molim Allaha da budemo poput Jusufa koji iako smo zarobljeni, ne mora to biti tamnica, robuje samo Allahu, da budemo poput Sulejmana iako budemo obdareni bogastvom samo Njemu pokorni budemo, poput Ejjuba a.s. iako iskušani bolesti i dalje Mu zahvalni.
Mreža mladih Medžlisa IZ-e Gradačac 