Četvrti ders
Jusufu je draža tamnica od “slatkog” grijeha
30. I žene u gradu počeše govorkati: “Upravnikova žena navraćala momka svoga nagrijeh, u njega se ludo zagledala! Mi mislimo da jako griješi.”
31. I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih, te im priredi divane, dade svakojod njih po nož i reče: “Izađi pred njih!” A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepotinjegovoj i po rukama svojim se porezaše; “Bože, bože!” -uskliknuše -“ovo niječovjek, ovo je melek plemeniti!’
Jedan od duhovnih velikana je kazao da u Rabbovu dobrotu prema nama spada i to što nismo u stanju vidjeti meleke u liku u kojem su stvoreni, jer su stvoreni u najljepšem obliku pa bi nam, kada bismo ih vidjeli, zbog savršenosti njihove ljepote, vid stradao. Zato je u početku, pred poslanstvo, naš Pejgamber prvo imao istinite snove, iz pbzira prema njemu, jer ljudska priroda je preslaba da bi mogla podnijeti viđenje meleka odjednom. Džibrila, alejhisselam, je vidio u njegovom izvornom obliku na početku svog poslanstva i onesvijestio se. Zato mu je on silazio u ljudskom liku…
Jusufu, a.s., dato je pola ljepote, što se temelji na sahih hadisu o Isra'u, gdje se kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., prošao pored Jusufa, a.s., na trećem nebu i rekao: (615) “Njemu je dato pola ukupne ljepote.” Hamad ibn Seleme prenosi od Sabita, a ovaj od Enesa, koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: (616) “Jusufu i njegovoj majci dato je pola ukupne ljepote.”
Suhejli tvrdi: „Ovo znači da je Jusuf, alejhisselam, imao pola Ademove, alejhisselam, ljepote. Uzvišeni Allah je Adema stvorio Svojom Rukom u najpotpunijem i najljepšem liku. Niko među njegovim potomcima nije mu u tome bio ravan. Jusufu je dato pola njegove ljepote.“ Neki, opet, tvrde kako je Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, darovana potpuna ljepota a Jusufu pola te njegove ljepote…
Međutim, ima mišljenja da je jedno od najgorih iskušenja kojemu čovjek može biti izložen upravo kušnja ljepotom. Primjećujemo kako je sa saburom primio bacanje u bunar; sa saburom je primio i ropstvo; sa saburom je primio i zatvor, ali se Bogu Dragom požalio tek onda kada je bio stavljen pred kušnju ljepotom, rekavši: i ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njima naklonost osjetiti i lakosmislen postati. Prije toga je izjavio: Gospodaru moj, draža mi je tamnica od ovoga na što me one navraćaju…
Primjer
Zulejha je plakala zbog ljuvi prema Jusufu i propadala. Žene su joj se smijale. Ali kada su vidjele Jusufovu ljepotu isjekle su svoje ruke, povrijedile se i plakale. Onda se Zulejha smijala njima.
Tako je i sa mu'minima na Dunjaluku. Plaču iz srušenosti i ljubavi prema Allahu, a nevjernici im se smiju. Kafiri će, na Kijametskom danu, plakati u Vatri a mu'mini će im se, iz Dženneta, smijati. Uzvišeni kaže: „Danas će oni koji su vjerovali – nevjernicima se podsmijavati,“
Kako je lijepo opisao stanje zapanjenosti i začuđenosti Mulla Džami svojim prekrasnim riječima, punim ljepote i iskrenosti:
„Kada su misirske žene vidjele ljepotu našeg prvaka Jusufa, alejhisselam, tako su bile zapanjene i začuđene da su se potpuno izgubile i same sebe po rukama izrezale. Da su one vidjele tvoju ljepotu, o radosti oka moga, o prvače moj, vlastitim bi rukama noževe zarile u srca svoja. Kada se spomene tvoja ljepota sva ona Jusufova, alejhisselam, ljepota bude zasjenjena.“
Drugim riječima rečeno, ako čovjek pred različitim vrstama dunjalučkih ljepota, koje su prolazne, gubi svoj razum, šta onda tek biva kada mu se otkrije i vidi ljepotu Uzvišenog Bića? Svaka vrsta prolazne ljepote i savršenosti samo je sjena sjene Njegove svete ljepote i savršenstva, koja je još i zastrta sa sedamdeset hiljada zastora. Zato smatram da je nama običnim prolaznim smrtnicima jako teško shvatiti zapanjenost (dehšet) i začuđenost (hajret) o kojima je bilo riječi.
To što oni koji danas služe, hizmete īmānu i Kur’anu, pa ostavljaju postrani sve užitke, tjelesne i duhovne; bez želje da budu viđeni i da se za njih čuje; to što u svom hizmetu īmānu vide Božansku pomoć i potporu, pa budu zapanjeni i začuđeni; to što se kreću između svojim īmānskih obaveza i Božije pomoći i pažnje i do određene granice se zatvaraju spram svega što je izvan njihove misije; sve to skupa samo je dar posebne zapanjenosti iz riznice: Mi im dajemo sve što im je potrebno , namijenjen vojsci nūra.
Allahu moj, podari mi u srce moje svjetlo i u jezik moj svjetlo, osvijetli mi sluh moj i vid moj, daruj mi svjetlo iza mene i ispred mene, podari mi iznad mene i ispod mene svjetlo. Salavat i selam prenesi onome kojega si kao svjetlo poslao, te njegovoj porodici i svim njegovim ashabima.
32. “E to vam je onaj zbog koga ste me korile” -reče ona. “Istina je da sam htjela da gana grijeh navratim, ali se on odupro. Ako ne učini ono što od njega tražim, biće sigurnou tamnicu bačen i ponižen.”
33. “Gospodaru moj,” -zavapi on -“draža mi je tamnica od ovoga na što me one
Navraćaju, i ako Ti ne odvratiš od mene lukavstva njihova, ja mogu prema njimanaklonost osjetiti i lakosmislen postati.”
34. I Gospodar njegov usliša molbu njegovu i spasi ga lukavstva njihova; On, uistinu, svečuje i zna.
“I Gospodar njegov usliša molbu njegovu”, sačuvavši ga i zaštitivši ga, pa se on uzdrža od upravnikove žene i radije izabra zatvor, što je bio vrhunac moralne potpunosti, uprkos bujnosti svoje mladosti i ljepote, i pozivu svoje gospodarice, koja je, također, bila izuzetno lijepa i bogata vladarka, pa se on ustegao, izabravši zatvor, iz straha pred Allahom i s nadom u Njegovu nagradu. Zato u dva sahiha stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: (617) “Sedam osoba Allah će staviti u Svoj hlad, kada ne bude drugog hlada osim Njegovog, i to: pravednog imama (vođu),… navodeći ih redom, dok nije spomenuo čovjeka koga pozove ugledna i lijepa žena, a on kaže: “Bojim se Allaha…”
Šejh Ebu Bekr ed-Dekkak, kuddise sirruhu, priča: „U Mekki sam ostao dvadeset godina. Jednom sam poželio mlijeka i moj me je nefs nadvaladao te sam izašao u Usfan, mjesto na dva dana hoda od Mekke. Mjestio sam se u jednom arapskom kvartu. Oči su mi pale na jednu prelijepu komšinicu i srce mi je ukrala. Ona na to reče: ‘O starče, da si bio iskren (sadik) od tebe bi otišla žudnja za mlijekom!’ vrati sam se u Mekku i učinio tavaf oko Kabe. Tu noć sam usnio iskrenog Jusufa, alejhisselam. Rekao sam mu: ‘O Allahov vjerovjesniče, Allah te je obradovao spasivši te od Zulejhe!’, a on reče: ‘O Mubarek, Allah je tebe obradovao spasivši te od Usfanijke!’ onda je Jusuf proučio: A za onoga koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao, biće dva perivoja…
35. Poslije im na pamet pade, iako su se bili uvjerili da je nedužan, da ga za neko vrijemebace u tamnicu.
Dr. Sead Seljubac
Mreža mladih Medžlisa IZ-e Gradačac 