Put mirnog ratnika

Starac i njegov sin su radili na farmi. Imali su samo jednog konja koji je vukao plug. Jednog dana konj je pobjegao.
“Užasno”, sažalijevale su se komšije,”kakva nesreća.”
“Ko zna da li je to sreća ili nesreća”, odgovorio je starac.
Poslije sedmicu dana konj se vratio sa planine, a sa njim je došlo i pet divljih kobila.
“Kakva sreća!”, uzbuđeno povikaše komšije.
“Sreća? Nesreća? Ko zna?”, odgovori starac.
Sutradan je sin starca, pokušavajući da pripitomi jednu kobilu pao s nje i slomio nogu.
“Kako je to strašno! Kakva nesreća!”, kazaše komšije.
“Sreća? Nesreća?”
Zatim je došao rat i vojska je regrutovala sve mladiće. Starčev sin im nije bio od koristi pa su ga poštedjeli.
Sreća? Nesreća?”

Den Milmen-“Put mirnog ratnika”

Hamza Fazlić

Šerpa koja je našla svoj poklopac

Jednom davno je živio jedan veoma pametan i mudar čovjek pod imenom Šenn. Jednog dana je, da bi se oženio i da bi našao ženu pametnu poput sebe, uzjahao konja i krenuo na put. Na putu je sreo jednog čovjeka koji je išao prema svome selu. Šenn mu se pridružio, pa ga upita:

– Hoću li ja tebe opteretiti ili ćeš ti mene?

– Kakav je to govor? Dok smo oba na konju kako da se opteretimo?

Nakon što su se približili selu Šenn je vidio požnjeveno žito, pa upita:

– Je li ovo žito pojedeno ili nepojedeno?

– A, neznalice čovjeka! Vidiš žito u klasu i još pitaš je li pojedeno ili ne?

Kada su stigli u selo presreli su neku dženazu. Šenn upita opet:

– Je li ovaj u tabutu mrtav ili živ? Čovjek se iznervira:

– E, svašta, nisam vidio glupaka i neznalicu poput tebe!

Jadni čovjek je taj dan u goste primio saputnika iako nije mogao dati smisla njegovim pitanjima. U kući je imao kćerku pod imenom Tabaka. Ona upita babu ko je musafir. A ovaj odgovori da je to jedan veoma glup čovjek koji mu je postavljao glupa pitanja. Nakon što ih je čula, kćerka reče:

– Babo, taj čovjek nije glup. Odgovor na prvo pitanje znači: “Da ja počinjem prvi s govorom ili ti?” Drugo: “Jesu li vlasnici žita pojeli njegove pare (pare od žita)”, a treće: “Je li možda onaj mrtvac ostavio iza sebe dijete koje će oživjeti njegovo ime?”

Na to se on vrati do Šanna i prenese mu odgovore, a Šenn mu tada reče:

– Ove riječi ne pripadaju tebi. Možeš li mi reći ko ih je izgovorio? Čovjek reče da je to njegova kćerka.

Šenn je izrazio želju da je oženi, govoreći: “Ja sam tražio baš ovakvu djevojku.”

Sa zadovoljstvom babe i majke, Šenn je oženio Tabaku i odveo svojoj kući i porodici. Okolni narod je za taj brak rekao: “Vafeka šenn tabaka”, što znači: “Posuda je pogodna za poklopac.”

Šenn znači “posuda za vodu”, a tabaka znači “poklopac”.

Jadno stanje zavidnika

Jedan od poznatih fakiha hanefijskog mezheba, Ebu ‘l-Lejs Semerkandi, rah., na sljedeći način objašnjava koliko je velika opasnost zavisiti:

“Ne postoji niti jedno toliko štetno zlo kao što je zavist. Jer, zavidniku donosi sljedećih pet opasnosti:

-biva izložen beskrajnoj unutrašnjoj patnji

-biva grješnik

-ljudi ga spominju po zlu

-Uzviseni Allah ga prezire

-za njega se zatvaraju vrata božanske pomoći.

Halka tefsira, tumačenje 4. -6. ajeta sure Jusuf.

Bez obzira šta zatvorena srca mislila o tome, naš nam milostivi Rabb, u ovoj suri, koju započinje šifriranim harfovima (Elif, Lam, Ra), čiji smisao zna samo On, na lijepom arapsk

om jeziku, kazuje najljepše kur'ansko kazivanje koje započinje snom dječaka Jusufa:

4. Kada Jusuf reče ocu svome; “O oče moj, sanjao sam jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, i u snu sam ih vidio kako mi se pokloniše”,
5. on reče: “O sinko moj, ne kazuj svoga sna braći svojoj, da ti ne učine kakvu pakost, šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj.

Prije nego se osvrnemo na momenat kada dječak Jusuf sanja ovaj san podsjetimo se na još neke snove prije toga.
Njegov otac Jakub-pejgamber napušta svoj dom i putuje prema Haranu. Koji je bio razlog koji je nagnao Jakuba, alejhisselam, da napusti svog oca i krene ka Haranu to nam nije poznato, ali je ovdje bitno samo to da se on našao na tome putu. Još nije bio oženjen. „Kad ga je zatekla noć Jakub, alejhisselam, se zaustavio i pripremio za konak. Uzeo je jedan obližnji kamen, stavio ga ispod glave i zaspao. Tada je usnio san u kome je vidio stepenice između neba i zemlje kojima je silazio i penjao se veliki broj meleka. Usnio je takođe i Gospodara svoga pa mu bi objavljeno: ”Ja sam Allah; nema drugoga boga osim Mene. Ovu Svetu zemlju Ja sam dao u naslijeđe tebi i tvome potomstvu. Ja sam uz tebe i čuvam te dok se ne vratiš na ovo mjesto, pa ću od njega učiniti kuću gdje ćeš Mi ibadet činiti”. Kad se probudio, još uvijek ustreptao od velike radosti, on se zavjetovao Allahu, Gospodaru svome da će na tome mjestu napraviti Njegov Hram i da će izdvajati desetinu od svega onoga što mu On podari. Kamen koji je bio pod njegovom glavom je obilježio uljem kako bi ga kasnije mogao prepoznati. To mjesto je nazvao ”Betel” što znači ”Allahova kuća”…
Mnogo kasnije kada se vratio u svoj rodni kraj i “formirao svoje domaćinstvo na zemlji svojih predaka, Jakub (Israil), alejhisselam, je, moguće dobivši i Objavom uputu od dragoga Allaha, ponovo otišao na ono mjesto koje je prije dvadesetak godina nazvao Betel i pronašao onaj uljem obilježeni kamen. Riječ je o brdu Moria u Jerusalemu, jednome od svetih Allahovih mjesta na Zemlji gdje se nalazi i Časna stijena (Sahra). Tu je Jakub, alejhisselam, sagradio mesdžid Bejtul-makdis ili Mesdžidul-aksa, kako je ovo mubarek zdanje u Kur'anu imenovano. Ta Israilova, alejhisselam, građevina bit će kasnije srušena, ali će Bejtul-makdis, sveti Allahov Hram na istome mjestu biti ponovo sagrađen od strane njegova potomka Sulejmana, alejhisselam, koji će tu smjestiti Zavjetni kovčeg Benu Israila, a takođe će, mnogo stoljeća kasnije, sa istoga mjesta Resulullah, Muhammed, alejhisselam, krenuti na svoje nebesko putovanje, Mir'adž..”
“Jakubova žena Rahela je godinama bila nerotkinja a onda je rodila Jusufa, alejhisselam. Jakub je tada imao devedeset jednu godinu. Jusufova majka Rahela je umrla rađajući Benjamina. Jusuf je tada imao dvije godine. Bio je Jakubu najdraže dijete. Kada je imao sedam godina u snu je vidio jedanaest dugih štapova pobodenih u zemlju u obliku kruga. Mali štap je nasrnuo na njih tako da ih je sve počupao i poobarao. Ispričao je san ocu a on mu je kazao: “Nipošto nemoj svoj san kazivati braći svojoj!”
San o kojemu govore ajeti ove sure Jusuf-pejgamber je usnio u noći uoči petka, u lejl-i kadru, kada je imao dvanaest godina.

Iz ovih nekoliko navedenih ajeta ćemo izvesti nekoliko principa:
1. Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas uči:
a) Kada neko od vas vidi nešto u snu što mu se dopada, neka o tome priča, a ako vidi nešto što prezire, nek se okrene nastranu i nek s lijeve strane tri puta otpljune i nek od Allaha zatraži da ga sačuva od zla toga sna. Neka o tome nikome ne govori i neće mu naškoditi.
b) Snovi su poput “noge ptice” sve dok se ne protumače, a kada se protumače onda se i dogode. ( u smislu da je san je kao nešto okačeno u zraku, što nema svoju stabilnost i postojanost sve dok se ne protumači, a kada se protumači, ostvaruje se.)
2. Analogno ovome izveden je princip da se o blagodatima ne govori dok same ne budu vidljive. O tome hadis kaže:
Ispunjavajte svoje potrebe tajno, jer svako ko posjeduje neku blagodat ima svoga zavidnika.
6. I eto tako, Gospodar tvoj će tebe odabrati, i tumačenju snova te naučiti, i milošću Svojom tebe i Jakubovu porodicu obasuti, kao što je prije tebe obasuo pretke tvoje, Ibrahima i Ishaka. – Gospodar tvoj, zaista, sva zna i mudar je.”

Autor

Dr. Sead Seljubac